GNOME 3.0 revizija.

Razvojni tim GNOME projekta je najavio zvanično puštanje GNOME verzije 3.0, što je značajan redizajn open source desktop okruženja.Nova verzija takođe predstavlja značajni arhitekturni remont, sa mnogo bitnih poboljšanja GNOME-ovim tehničkim temeljima.

Trud za dostavljanje GNOME 3.0 ima dugu istoriju. Trebale su godine proći, dok je razvojni tim našao konsenzus kako nastaviti sa novom verzijom, i još mnogo godina za implementaciju. No dug vremenski razvoj se otplatio sa stabilnošću i povezanosti, iako još uvijek ima mnogo mjesta za poboljšanja.

Mnoge znatne promjene koje GNOME presnosi su izrađene pažljivo i sa mnogo razmišljanja. Novi desktop će vjerovatno odgovarati korisnicima koji dijele debris-free computing filozofiju GNOME-a, no ima i djelova koji su suviše agresivno isječeni. Cijelo okruženje je u značajnoj mjeri manje konfigurabilno nego njegov prethodnik i nedostaju mu hrpa korisnih stvari.

Istorija i kultura

Originalna vizija novog GNOME okruženja je izašla na površinu u 2005-oj godini i postala poznata kao "Topaz", igra riječi na frazi "three-point-zero". Inicijalni trud za revitalizaciju desktopa je ubrzo izgubio pravac i smatran nepotrebnim, jer bi izazvao uznemirenje među korisnicima.

Odluka je izazvala veliku stagnaciju i među nekim saradnicima izazvala osjećaj gubljenja pravca i uopštenog razvoja na vizuelizaciji desktopa. No želja za inovacijom je napokon 2008. natjerala GNOME 3.0 da se materijalizuje, na oduševljenje mnogih razvojnih timova.

U to vrijeme, cilj je bio da se API proglasi zastarjelim i da se postepeno zamjeni neka od ležećih infrastruktura, bez pravljenja velikih promjena na korisnički-viđenom dijelu. Plan se drastično primjenio, kada je želja za unapređivanjem dovela do pojave GNOME shell projekta, koji je uskoro postao ključi dio GNOME-a 3.0.

Predvidljivost i konzervativnost GNOME menadžment strategije i razvoja modela je odigrala ogromnu ulogu u vođenju popularnosti GNOME desktop okruženja među Linux distributorima i ostalim komercijalno zainteresovanim stranama. Inicijalna strepnja među GNOME developerima o kretanju naprijed sa velikim ažuriranjem je dijelom bilo oslonjeno na zabrinutost, koliko će uticaj to imati na kornisike čije se proizvodno okruženje oslanja na GNOME. Bilo je jasno od početka da 3.0 mora da smanji taj dio frikcije na minimum.

Očigledno, mnogo pažnje je doneseno u razvoj, kako bi GNOME 3.0 u potpunosti bio pečen i spreman. Godine intenzivnog rada volontera i plaćenih developera je rezultiralo trenutnim proizvodom. Virtuelno, sva ležeća infrastruktura je bila spremna još prošle godine, ali je pomjereno u 2011. zbog finalnog redizajna korisničkog intefejsa, te kako bi se sve savršeno uklopilo. Dodatnih 6 mjeseci poliranja je više nego evidentno na novoj verziji.

Kvalitet

Iako GNOME 3.0 nudi dosta robustan desktop, postoji jedna stvar koja ga ozbiljno skreće sa staze pouzdanosti. Hardware-accelerated rendering je apsolutno potreban za kreiranje korisničkog interfejsa, a loše stanje grafičkih drajvera stvara tešku situaciju za razvoj softvera, oslanjajući se se samo na pomenuti problem. Open source drajveri su "pogodi-i-promaši", a proprietary binary-only od glavnih proizvođača hardvera su puni grešaka i nepouzdani.

Novi GNOME Shell je u velikoj mjeri izgrađen sa Clutter alatom za crtanje i zavisi od kompozitnog renderovanja, kako bi uopšte radilo.Ako ne posjedujete odgovarajući grafički hardver ili drajver za isti, onda nećete moći koristiti novi shell. Umjesto toga, vratiće vas na konvencionalni 2.x-stil desktopa sa standardnim GNOME panelima.

Takođe postoje neke kombinacije softvera i drajvera koje mogu da pokrenu shell, ali i da izazovu loše ponašanje. Na primjer, primjećeni su bizarni vizuelni artefakti i naposljetku se susreli sa fatalnim greškama kada se pokušalo koristiti okruženje zasnovano na OpenSUSE-u, na desktop kompjuteru sa nVidia grafičkom kartom. Fedora verzija, na kojem je i rađena revizija, je u potpunosti ispravno radila na istom kompjuteru.

Trenutno, izgleda da GNOME 3.0 developeri nemaju mnogo prostora rješavanje ovog problema. I stvarno će samo biti do distroa, da li će obezbjediti drajvere ili ne.

Korisničko iskustvo

Novi izgled shell-a je dizajniran da bude jednostavan i nenametljiv. Tako je upravljač obaveza u potpunosti maknut sa ekrana i dostupan je kroz kontrolnu tablu. Time je dobio dve uloge kao menadžer radnog prostora i drugu, kao pokretač aplikacija.

U standarnom desktop pogledu ćete vidjeti svoje otvorene prozore i statusni panel na vrhu. Na desnoj strani statusnog panela su pop-down baloni koji rade kao indikator Ubuntu menija. Na sredini panela je sat koji pokazuje kalendar i nadolazeće termine. Dok se sa lijeve strane nalazi prekidač aktivnosti i slot koji pokazuje ikonu trenutno pokrenute aplikacije.

Kada kliknete na Aktivnosti, ili pomjerite kursor u gornji lijevi ugao ekrana, prikaza će vam se pokretač aplikacija i menadžer prozora. "Prozor menadžer pogled" vam prikazuje izlog trenutno otvorenih prozora radne površine na kojoj se nalazite.

Kliknete li na jedan od prozora u izlog pogledu, taj prozor će dobiti fokus i vratićete se na normalni desktop pogled. U izlog pogledu je takođe moguće zatvoriti aplikacije tako što ćete kliknuti na X ikonu koja će se pojaviti kada mišem pređete preko tog prozora. Koristeći točkić na mišu možete prozor, na kojem se trenutno nalazi pokazivač miša, uvećati i pogledati njegov sadržaj detaljnije.

Sa lijeve strane ekrana se nalazi panel koji radi na principu doka. Panel sadrži pokretače aplikacija za vaše omiljene programe i prikazuje naglašene ikone aplikacija koji su trenutno pokrenuti na svim radnim površinama. Kliknete li na Aplikacije, na vrhu ekrana, pokazat će vam se pokretač aplikacija. U pokretaču aplikacija, aplikacije možete sortirati po kategorijama, takođe možete koristiti i pretraživač aplikacija koji nudi instant rezultate, te na taj način možete pokrenuti aplikaciju.

Sa desne strane ekrana dominira toranj radnih površina u kojem ćete vidjeti sve svoje radne površine. Svaki od blokova tornja, predstavljenih sličicom radne površine, prikazuje trenutno pokrenute prozore na toj radnoj površini. Za razliku od konvencionalnih radnih površina koje su statički predefinisane, u novom GNOME okruženju ćete imati barem jednu radnu površinu na kojoj radite i jednu praznu radnu površinu. Kad na tu praznu radnu površinu prevučete jedan od prozora stvori će vam se nova radna površina. Uklonite li sve prozore sa jedne radne površine ta radna površina će nestati.

Ovaj dinamični pristup raspodjeli radnih površina je mnogo razumnije i fleksibilnije rješenje u odnosu na konvencionalni, statički, pristup raspodjeli radnih površina. Kao što će neki primjetiti, sličan koncept je već korišten u Moblin netbook shell-u iz 2009 godine. Za razliku od Moblina, GNOME-ov shell je fluidniji i ušminkaniji. Sigurno jedna od novina GNOME-a 3.0 koja je dobro dizajnirana i koja će vam se dopasti.

Izgled i osjećaj

GNOME 3.0 je unio novu standardnu Gtk+ vidžet temu. Prilično je dobra u svim pogledima, i posjeduje osjetna estetska poboljšanja u odnosu na prethodnu Clearlooks temu. Nažalost, nije elegantna onoliko koliko je izgledala u skicama (mockups) koje su bile objavljenje u dizajn fazi. Vjerovatno je upravo korišćenje vidžet alata otežalo da se postigne veći vizuelni doživljaj.

Gradijenti su zaista lijepi, ali promjena boja neaktivnih prozora zaista ubija iluziju besprekornosti. Takođe je jasno da je GNOME-ov afinitet prema velikom padding-u oko vidžeta izmakao kontroli. Postoji mnogo neiskorištenog prostora i bijelina koje kvare inače lijep i ugodan doživljaj. Problem sa padding-om je naročito primjetan u određenim aplikacijama - u Rhythmbox-u, na primjer.

Postoje 2 glavne stvari koje će vas nervirati u novoj temi. Modalni dijalozi su prerađeni tako da podsjećaju na listove (sheets) koje se pojavljuju iz njihovih roditeljskih prozora, slično kao na Mac OS X. To nije loš koncept, ali je loše implementiran. Na prvi pogled izgleda kao greška u prikazu.

Druge primjedbe idu na račun iOS stila i upotrebe toggle prekidača umjesto checkbox-ova na mnogim konfiguracijskim mjestima. Ovi toggle prekidači imaju smisla na uređaju osjetljivom na dodir, ali nikavog na konvencionalnom desktop računaru. U GNOME-u su prihvaćeni u onim slučajevima kada se vrši neka vrsta hadrverskog podešavanja, ali su recept za nekonzsistentnost ako se koriste pored standardnih checkbox-ova. Takođe, jako je teško intuitivno razlučiti da li je ovaj "prekidač" uključen ili ne.

Zaključak

Mislim da je veliko pitanje za mnoge korisnike trenutno kako se rastuće GNOME 3.0 iskustvo poredi sa KDE 4.x i Ubuntu Unity okruženjem. Došlo se do zaključka da je prilaz panelima Unity-a praktičniji za svakodnevnu upotrebu, ali isto tako GNOME-ov prilaz ka više radnih površina omogućuje bolji rad nego Compiz-zasnovana funkcionalnost u Unity-ju.

Porediti GNOME 3.0 i KDE 4.x je teško. Originalno KDE 4.0 je bila prerana i sa njom je upravljano veoma loše u smislu prakse upravljanja i u načinu na kojem je tranzicija saopštena korisnicima. Izdavanje GNOME 3-0 je daleko, daleko bolje. Naravno biće mnogo korisnika koji će zbog nedostatka raznih opcija pisati minuse, ali to neće biti ništa ni blizu kontraverzno kao sa KDE 4.0.

KDE je imao neko vrijeme da sazrije od zvaničnog puštanja, ali i uprkos tome, dosta je robustan i danas. Ako poredite današnji KDE 4.6 sa GNOME 3.0, i na jednoj i na drugoj strani će vam se svašta svidjeti. KDE nudi mnogo šire opcije i mnogo je konfigurabiilan, ali GNOME nudi dobro okruženje za minimalistički rad, za korisnike koji žele da budu u jednom mirnom toku.

Solidan tehnički posao koji je odrađen ispod haube, dopunjuje se sa novim korisničkim iskustvom. Uprkos nekoliko nedostataka, mislim da je novi shell veoma dobra startna pozicija za gradnju još nečeg bolje u budućnosti. GNOME saradnici će biti u mogućnosti da dorađuju dizajn i tjeraju GNOME ka sljedećem ažuriranju.